U starom Rimu postojao je jedan praznik koji se zvao Lupercalia. Slavio se 15. februara i predstavljao je "ciscenje" grada od zla oslobadjajuci time dobre duhove plodnosti i zdravlja.
Obicaj je bio da mladi, zgodni muskarci zrtvuju par zivotinja na jednom od svetih brda, namazu se njihovom krvlju po licu, naprave tanke trake od svjeze zivotinjske koze, trce goli kroz grad i udaraju mlade, neudate zene tom kozom. Navodno to je trebalo da donese dobro zdravlje i srecu u ljubavi.
Papa Gelasius I je u petom stoljecu zabranio proslavu tog praznika i uveo novi praznik u cast Svetog Valentina. Krscanski praznici se odnose na krscansku vjeru, ali se slave otprilike u isto vrijeme kad su paganske evropske religije slavile svoje praznike. U vrijeme kad se krscanstvo sirilo, smatralo se da ce ljudi lakse prihvatiti novu religiju ako se slavi kad su oni vec navikli da se slave praznici. Recimo, iako je skoro sigurno da je Isus rodjen nekada u proljece (po svim opisima u Bibliji), Bozic se poklapa sa paganskim praznikom zimskog solisticija, ukljucujuci i paganski obicaj kicenja jelke.
Sveti Valentin su zapravo tri sveca koja su zivjela u trecem stoljecu. Koji tacno je zasluzan za ovaj praznik nije sigurno jer ima jako malo historijskih zapisa o njima. Cak ni Papa Gelasius I nije tacno definisao na koga on misli i sta bi taj dan zapravo trebao da predstavlja.
Nije bio jedan od posebno bitnih praznika, niti se nesto posebno slavio (golo trcanje po gradu i mlacenje krvlju i kozom je bilo zabranjeno) sve do razvoja romanticizma u srednjem vijeku. Nova perspektiva nevine, romanticne ljubavi, princeva i princeza, romanticnog barenja tudjom poezijom, zahtjevala je i poseban praznik. S obzirom da Valentino nije bio bas tacno definisan, a otprilike je odgovarao ideji, uzet je kao zvanicni dan ljubavi i zaljubljenih.
Danas je to veoma komercijalizirani praznik sa ogromnim pritiskom na ljude da nekoga nadju i imaju za taj dan i potrose bogatstvo na poklone pokusavajuci da svake godine budu "originalni" i "posebni".
S obzirom da se po dekadenciji i stilu zivota sve vise priblizavamo starom Rimu mozda se neko dosjeti i uvede stare obicaje proslave ovog dana, vjerovatno bi mnogi bili odusevljeni tom idejom.
Valentino nije jedini dan ljubavi koji se slavi u svijetu. Imaju i druge kulture i civilizacije svoje mitove i bajke, neke idealizirane i sretne, a neke tuzne i realisticne.
Jedna koja se meni posebno svidja je kineska bajka o Noci Sedmih.
Prica ide ovako...
Jednom davno zivio je jedan mladi pastir Niulang (predstavljen na nebu zvijezdom Altair). Setajuci malo po svome kraju nabasao je na sedam bozanskih sestara koje su se kupale u jezeru. Zijan kakav je bio skontao je da sakrije njihovu odjecu i posmatra da vidi sta ce uraditi. Kada su primjetile da odjeca nije vise kraj vode gdje su je ostavile, sestre su izabrale najmladju i najljepsu medju njima, Zhinu (predstavljena na nebu zvijezdom Vega), da izadje iz vode i nadje njihove stvari. Posto je Niulang vidio golu, po kineskim obicajima ona je morala pristati na brak s njim. Tako su se oni uzeli i ispostavilo se da jako odgovaraju jedno drugome. Brak im je bio dobar i sretan.
Medjutim Zhinuina majka, boginja neba, je saznala da je obicni smrtnik ozenio njenu kcerku i naravno to je jako razbjesnilo. Razdvojila je njih dvoje rijekom na nebu (Mlijecni Put) i osudila ih na vjecnu samocu, Zhinu da sama sjedi i plete svoju mrezu (pletenje joj je inace bila omiljena zanimacija dok je bila na zemlji), a Niulanga da je posmatra iz daljine, cezne za njom i brine se za njihovo dvoje djece (zvijezde Beta i Gama Aquilae). Legenda kaze da se jednom godisnje ptice sa zemlje sazale nad njihovom sudbinom i polete u nebo da naprave most da bi ove dvije budale mogle barem taj jedan dan biti zajedno.
Taj dan je sedmi dan sedmog mjeseca kineskog lunarnog kalendara i slavi se kao Dan Zaljubljenih.
Mudri kinezi opisase u jednoj kratkoj prici dosadu, mladalacku ludost, iskusenje, ljubav, klasne razlike, brak, zlu punicu, razvod braka i staranje o djeci. Svaka cast.
Eto tako, ispricah ja vama par zanimljivosti. Ljubav je bila i uvijek ce biti jedna od osnovnih inspiracija ljudskog stvaralastva, ako ne i najjaca. Bogata paleta emocija koja je prati na svakom koraku je nepresusni izvor tekstova, pjesmi, prica i obicaja bez obzira na vrijeme, mjesto, nacije i religije.
Zato, zelim vam sretan dan ljubavi i zaljubljenih i da u hajru i rahatluku izbjegnete zle punice, podle intrige i pokojeg manijaka sa krvavom kozom u rukama; da ne izgubite vjeru u to da ce i vama neko jednog dana recitovati tudju poeziju drhtavim glasom moleci boga da se ne zezne u tekstu; da iritirajuca muzika zasvira iz vasih zvucnika kada otvorite e-card sa cliché porukom, sretni jer neko misli na vas; da neko bude vasa zvijezda na nebu s kojom ste spojeni ne samo za jedan dan nego za vjecnost...